Stanovništvo
Općina Erdut smještena je na krajnjem istoku Hrvatske, na desnoj obali Dunava. Općini pripadaju četiri sela: Dalj, Erdut, Aljmaš i Bijelo Brdo. Prema popisu stanovništva iz 2011., u općini Erdut živi 7 308 stanovnika. Najveće selo u općini je Dalj (3 937 stanovnika), gdje se nalazi i naša osnovna škola. U Aljmašu živi 605 stanovnika, u Bijelom Brdu 1961 stanovnik, a u selu Erdut 805 stanovnika. Općina Erdut posebna je po tome što u njoj još od vremena Austro-Ugarske zajedno žive Hrvati, Srbi i Mađari, koji njeguju svoju vlastitu tradiciju i običaje.
Dalj – Znamenitosti
Selo Dalj poznato je po rodnoj kući znanstvenika Milutina Milankovića. U njegovoj rodnoj kući danas je znanstveni centar s manjim muzejom u kojem možete doznati više o radu ovog svjetski poznatog astronoma.
Dvije najviše građevine u Dalju su njegove dvije crkve – pravoslavna i katolička. Pravoslavna crkva posvećena je svetom Dimitriju, a katolička svetom Josipu.
Budući da pokraj Dalja protječe rijeka Dunav, svakako se vrijedi prošetati duž njegove obale. Šetalište u Dalju dugo je oko dva kilometra. Ako ogladnite, u Dalju je jedan od najpoznatijih restorana u županiji, a zove se Stari mlin.
U Dalju se također nalazi sjedište općine Erdut, a većina stanovnika bavi se poljoprivredom.
Milutin Milanković
Milutin Milanković poznati je srpski geofizičar, astronom i građevinski inženjer. Rodio se u Dalju 28. svibnja 1879., a umro u Beogradu, 12. prosinca 1958.). Srednju školu završio je u Osijeku, a studij građevinarstva u Beču, gdje je i doktorirao 1904. Godine. Do 1909. godine radio je kao inženjer u Austriji, a zatim kao sveučilišni profesor u Beogradu. Upravo on je osnivač Katedre za nebesku mehaniku na Sveučilištu u Beogradu. Bio je redoviti član Srpske akademije nauka i umetnosti. Vrlo je cijenjen u svjetskim znanstvenim krugovima i najcitiraniji je srpski znanstvenik svih vremena. Prema njemu su nazvani jedan krater na mjesecu i jedan na Marsu te jedan planetoid. Najpoznatiji je pak po teoriji ledenih doba, poznatoj kao Milankovićevi ciklusi.
Erdut
Erdut je poznat po srednjovjekovnoj utvrdi iz 15. stoljeća, čiji se ostaci izdižu na uzvišenju iznad Dunava. Od srednjovjekovnog grada ostale su ruševine dviju kula i zida. Okrugla kula je najbolje sačuvana, gotovo u izvornom obliku.
Osim kule, u Erdutu je i dvorac Adamović-Cseh iz 18. stoljeća, koji se danas nalazi u sklopu erdutske vinarije. Tamo možete kušati poznata vina iz Erduta te razgledati stare vinske podrume. U vinariji Erdutski vinogradi nalazi se najveća vinska bačva na svijetu u upotrebi. Selo Erdut okruženo je vinogradima i rijekom Dunav.
Erdutska bačva
Erdutski vinogradi smješteni su u zagrljaju Dunava. Erdutskim vinogorjem dominiraju bijele sorte grožđa koje zauzimaju 75% površine. Najčešće sorte su graševina, Chardonnay, pinot sivi, rajnski rizling i traminac.
U erdutskoj vinariji vjerojatno je najveća znamenitost Erdutska bačva. To je najveća bačva u Europi koja je još uvijek u upotrebi. Obujam Erdutske bačve iznosi čak 75 000 litara. Izrađena je od slavonskog hrasta, sušila se nekoliko godina, a 2001. na njoj je izrezbareno nekoliko motiva, od kojih je središnji Posljednja večera, na kojoj se također pilo vino. Bačva je uvijek puna i u njoj se uvijek nalazi graševina jer je graševina zaštitni znak vinogorja, a time i vinarije Erdutski vinogradi.
Aljmaš
Aljmaš je malo selo i nalazi se u blizini ušća rijeke Drave u Dunav. U centru sela nalazi se crkva Gospe od Utočišta koja je prvi put izgrađena 1708. godine. Nakon što je crkva srušena tijekom rata, ponovo je sagrađena 2004. godine. Prepoznatljiva je po tornju u obliku labudice. Ispred crkve se u božićno vrijeme priprema veliki adventski vijenac gdje se svake nedjelje pali po jedna adventska svijeća uz božićne pjesme.
Svake godine na blagdan Velike Gospe u Aljmaš dolazi na tisuće vjernika iz svih dijelova Hrvatske. Osim crkve, oni posjećuju i Kalvariju s postajama Križnog puta.
U Aljmašu djeluju i razne udruge kao što su Dobrovoljno vatrogasno društvo, Kulturno umjetničko društvo, Kajak kanu klub, Udruga žena te Udruga ribiča.
Hrana i specijaliteti u općini Erdut i Osječko-baranjskoj županiji
Slavonci su bogatstvo njiva, šuma i rijeka oduvijek znali pretvoriti u slastan zalogaj. Mnoge prigode kod Slavonaca bile su povod za velika slavlja. Tako su nastala prigodna jela pri žetvenim radovima, rođenjima, zarukama, vjenčanjima, crkvenim blagdanima. Među poznatijim jelima su fiš-paprikaš, šaran u rašljama, čobanac, pileći paprikaš, domaće juhe, sarme, purica sa mlincima, flekice s kupusom i mnoga druga jela. Također, ovi krajevi poznati su i po suhomesnatim proizvoda kao što su domaći kulen, kobasice, šunka, slanina i čvarci. Na kraju svakog dobrog ručka su se posluživale slatke poslastice: gužvare (mak, orasi, rogač), krofne, knedle sa šljivama, tašci, domaće pite (sa sirom, jabukama ili višnjama) te razni sitni kolači. Naravno, svu tu slasnu hranu valja zaliti sa dobrom kapljicom bijelog i crvenog vina ili domaćom rakijom šljivovicom.
Kulen i gulaš
Slavonski kulen je originalni hrvatski suhomesnati proizvod nastao sušenjem na dimu svinjskog crijeva koje je nadjeveno smjesom začina i fino isjeckanog odabranog svinjskog mesa. Kulen je prepoznatljiv po jarkoj crvenoj boji koju dobiva od mljevene paprike. Poznata je također i kulenova seka, načinjena od istoga mesa kao kulen, ali je manja i izdužena oblika.
Gulaš je vrsta guste juhe od teletine. Sadrži niz sastojaka, između ostalog krumpir, luk, rajčicu, češnjak, papar, ljutu papriku i slično. Kuha se nekoliko sati. Jedan od glavnih temelja čini prženi luk. Poznate su i razne druge kombinacije, od mesa kao što je ovčetina ili svinjetina. Porijeklo ovoga jela je iz Mađarske, gdje je jedno od nacionalnih specijaliteta.
Autori teksta (redom): Tajana Sundić, Aleksej Čičovački, David Perić, Marko Bocka, Branislav Bandić, Ema Jung, Ella Zetaić, Luka Đerđ